Here with me
13.04.2010., utorak
World Best Rock Bands List
|
1. U2 2. The Beatles 3. Rolling Stones 4. Queen 5. The Police 6. Led Zeppelin 7. Pink Floyd 8. The Doors / The Who 9. The Kinks 10. Oasis |
13.12.2009., nedjelja
Human Rights Film Festival
|
Ok, sjajni filmovi, izvrsna i potrebna tematika, besplatan upad.... U čemu je problem? Zašto je Kino Europa relativno slabo posjećeno u vrijeme održavanja HRFF-a? Preteške teme, manjak publike svjesne ovog festivala, njegove kvalitete ili klasična rezigniranost hrvatskog građanstva? Odmah mogu reći da preteške teme nisu. Teme su socijalne tematike ali jako dobro ubačene u politiziranu okolinu, i pojedinačno obrađuju neke konkretne probleme poput zlostavljanja žena ( kulturološkog i fizičkog) u Iranu, novu dimenziju izraelsko-palestinske borbe, a to je opskrba hranom... Teme su goruće zapravo. No one su goruće tako dugo već da više nikoga nije niti briga. Znate kada zapalite gumu.... ona gori i gori... Isprva je zabavno, ali kasnije bi ipak išli razbijati stakla, jer guma nikako da prestane gorjeti. Adrenalin izgara skupa s njom. Human Rights Film Festival pokušava ponovno aktualizirati nikad aktualnije teme, a svjetska toliko spominjana i proklinjana kriza to sve još više potencira. Na njihovoj stranici ćete pronaći filmove koji bi vas okvirno mogli zanimati: http://humanrightsfestival.org/ Organizatori festivala su u prošlosti imali gafova vezanih za ljudska prava kojih se i danas drže, nisu sveci, možda su i sasvim suprotno od toga, no ovaj događaj je nešto što je možda i mimo njihovih ruku uspjelo pružiti kvalitetnu scenu od 7. do 13. prosinca. Da, tako je, danas je posljednji dan festivala i mnogi ga neće niti imati prilike posjetiti ( ove godine), ali svejedno, lijepo je obavijestiti vas da ste propustili priliku za besplatno educiranje u kino sjedalu s kokicama u rukama. A netko možda i stigne još večeras skoknuti do Europe... |
So, what do you want?
|
|
01.09.2009., utorak
Love is a pass by // The street that never loved you so
|
John Coltrane in my room... what a love balade in a suburb's alley... love...it's a funny....strange thing. U think U got it, untill it gets U for good. For good. And we all have something bad inside that keeps us restless... That keeps us ......alive actually. Love is a whore. It sleeps with Mr. Fear and then it leaves with Dr.Pride down the suburb's alley... Love you. And pass by you. Love you, and slap you in a face. I hear your moonlight steps. This street never loved you so. I could always hear you live. Mrs. Affair. That's what I called you. That is why I loved you. You turn back in fear, run away with pride. Pass me by. You were never real, never good to me, never close to see, who you really were. Mrs. Affair. That's what I saw. As you pass me by. You jumped into the dark, never came back. Sheet became cold, my body grow old. Mrs. Affair. Big pain for never again. Never with you. The same I thought when I said room for two. They always knew it was never love. But I loved you, and I still do. And I do. And I do. I do realise, I lost you. As you pass me by. Old Alone in a suburb's alley. Lights goes off. Love you again. Well, I do.. |
17.06.2009., srijeda
Novinar u RH
|
Cijenjeni članovi Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, cijenjeni kolege novinari i ostali sudionici, na samom početku želio bi vam pročitati što o slobodi medija kažu Ustav i Zakon o medijima. Članak 38. Ustava Republike Hrvatske kaže daHrvoje Appelt se u našoj državi „Jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Cenzura se zabranjuje a novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.“ Ustavom se, isto tako, jamči pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo. Prema članku 4. Zakona o medijima, pak, “nitko nema pravo prisilom ili zloporabom položaja utjecati na programski sadržaj medija, ni na bilo koji drugi način nezakonito ograničavati slobodu medija.” U Hrvatskoj je, međutim, prošle godine ubijen glavni urednik i vlasnik tjednika Nacional Ivo Pukanić, bejzbol palicom brutalno pretučen novinar crne kronike Jutarnjeg lista Dušan Miljuš, a čak je petero novinara dobilo policijsku zaštitu.Nedavno sam dobio otkaz nakon 11 godina rada, a zatim i poziv da napišem uvod u tematsku sjednicu saborskog Odbora pod nazivim ”Sloboda medija i borba s korupcijom”. Stoga krenimo od temeljnih pretpostavki. Po indeksu novinarskih sloboda kojeg godišnje predstavlju Reporteri bez granica Hrvatska je u 2008. godini pala na 45. mjesto, te se po novinarskim slobodama nalazi iza BiH, većine europskih zemalja, pa čak i Južne Afrike. Za usporedbu, u 2007. godini bili smo na 41. mjestu, a u 2002. godini na 33 mjestu. Najgore mjesto po pitanju slobode medija, 69., zauzeli smo u 2003. godini kad je postavljena eksplozivna naprava pod automobil Ninoslava Pavića, vlasnika najviše medija u Hrvatskoj. Za silaznu putanju na tablici slobode medija, na žalost, nema pravog stručnog objašnjenja jer sustavni monitoring nad medijima ne postoji, no zanimljivo je da se trend poklapa s nekim događajima u novinarstvu i s općim raspoloženjem novinara u svim većim medijskim kućama u Hrvatskoj. 1. U hrvatskom novinarstvu se godinama kao najveći problem isticao rad javnih i državnih medija (HTV, Hina, Vjesnik), radi očitih programskih ustupaka aktualnoj vlasti, no u zadnjih nekoliko godina sve je češći dojam da ključni privatni izdavači funkcioniraju u sprezi s politikom, kapitalom, pa čak i korupcijom i kriminalom. U takvoj situaciji, novinari su potpuno bespomoćni u ostvarivanju prava na slobodno novinarstvo. 2. U Hrvatskoj je vlasništvo nad privatnim medijima u rukama svega četiri ozbiljna izdavača, od kojih jedan, EPH, posjeduje nekontrolirano velik i netransparentan udio na tržištu. Općenito, vlasništvo nad medijima netransparentno je, a njihovo funkcioniranje neusklađeno sa Zakonom o medijima, tako da jedan jedini list u zemlji ima Statut kojim se regulira sudjelovanje novinara u izboru glavnog urednika. (Glas Istre) Do danas nitko nije vidio ugovor o kupnji Slobodne Dalmacije koju je njezin vlasnik EPH s Fondom potpisao prije gotovo pet godina, postavši gotovo monopolist na nacionalnom tržištu tiskanih medija. 3. Tiraža svih tiskanih medija drastično pada još prije recesije; osim tabloida ne postoji medij koji se odupire trendu. Prema internom istraživanju nikad objavljenom u javnosti, za visoku tiražu tog tabloida nije zaslužna samo niska cijena nego i činjenica da ga čitatelji prepoznaju kao jedinu novinu sa stavom. 4. Neki od najuglednijih hrvatskih novinara ostali su doslovno na cesti i bore se za golo preživljavanje: većina bivših novinara Ferala, Nataša Škaričić iz Slobodne Dalmacija te, na koncu, ja osobno. Mnogi ugledni i utjecajni novinari na javnoj televiziji i privatnim medijima trpe cenzuru i sankcionirani su radi suprotstavljanja cenzuri ili javnog govora o korupciji – Denis Latin, Sanja Mikleušević, Petar Štefančić, Viktor Ivančić, Aleksandar Stanković, itd. Mnoge ostale ne mogu navesti pod punim imenom i prezimenom jer na neki način tiho opstaju u svojim radnim sredinama, navikli na autocenzuru. 5. U veljači ove godine novinarke Sanja Modrić i Nataša Škaričić i aktivistkinja za ljudska prava Sanja Sarnavka pokrenule su inicijativu protiv cenzure u medijima koju je zajednički potpisalo 42-oje uglednih novinara, 50-.ak nevladinih udruga za zaštitu ljudskih prava i nekoliko najznačajnijih hrvatskih znanstvenika. Ista je inicijativa mjesec dana kasnije uputila otvoreno pismo premijeru Ivi Sanaderu, suoptuživši premijera i Vladu za najtežu krizu u novinarstvu nakon 90-ih. Nitko nije reagirao, pa čak ni javna televizija koja je o ovome bila dužna izvijestiti građane. Do danas je troje potpisnika inicijative dobilo otkaze u svojim matičnim kućama, jednome potpisniku inicijative je zabranjeno pisanje u mediju u kojem je zaposlen i prima plaću i još jedan je nakon pritisaka napustio redakciju. Vijest o toj inicijativi i njezinim posljedicama prenijeli su mnogobrojni portali u zemlji i inozemstvu, no nijedan jači i utjecajniji medij nije objavio niti retka. Jedino je Radio 101 redovito izvještavao o čemu se radi i pratio posljedice. Iz ovoga proizlazi da pitanje slobode novinarstva više ne zanima ni novinare ni izdavače, s time da su je izdavači očito spremni i gušiti silom. Upravo o ovom posljednjem u ožujku se očitovao i Sindikat novinara Hrvatske, koji je na Svjetski dan slobode medija upozorio da su novinari često podcijenjeni, loše plačeni, izloženi pritiscima i samovolji vlasnika medija. Sindikat je 3. svibnja organizirao i akciju "Pet minuta gromoglasne tišine", kojom je želio upozoriti na potrebu ostvarivanja autorske slobode novinara i zaštite od profesionalno neutemeljenih intervencija kako bi javnost mogla biti sigurna da dobiva točnu informaciju bez cenzure, a vlasnici postali svjesni da vlasništvo nad medijima ne podrazumijeva i vlasništvo nad novinarima i nad istinom. 6. S početkom recesijske godine u javnost su počele izlaziti poruke o nužnosti masovnih otkaza u medijima, iako se kriza prema podacima HND-a nije osjetila u novinskom izdavaštvu u prvom kvartalu ove godine. Novinari su time ustrašeni za goli opstanak na medijskom tržištu jer, kako sam rekao na početku, takvo tržište nije organizirano po principu zdrave konkurencije. Ako novinar izgubi posao kod jednog izdavača, naime, izuzetno će teško naći posao na ovako skučenom tržištu. A kako sloboda medija u borbi protiv korupcije izgleda u praksi? Prvo bih se predstavio: zovem se Hrvoje Appelt i do ožujka 2009. godine radio sam kao profesonalni Hrvoje Appeltnovinar u glavnim izdanjima koncerna EPH, Jutarnjem listu i Globusu. Šira javnost upoznata je s mojim radom kroz velike korupcijske afere koje su, među ostalim, govorile o radu zagrebačkog Gradskog poglavarstva na čelu s Milanom Bandićem, oproštenim dugovima Vlade tvrtki Kamen Ingrad, o načinu na koji su HDZ-ovi donatori stekli dionice tvtke Liburnija Rivijera Hoteli, švercu nafte, korupciji na zagrebačkom Sveučilištu, takozvanoj “aferi satovi” i konačno, aferi Imostroj i aferi utaje poreza s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Miomirom Žužulom. Za tu sam priču 2005. godine nagrađen priznanjem Marija Jurić Zagorka koju dodjeljuje HND za istraživačko novinarstvo. Mislim da imam pravo reći da sam se u razdoblju od 2002. do 2009. profilirao kao jedan od ključnih novinara EPH koji se bavio problemom korupcije u RH. No, činjenica da sam u ožujku dobio otkaz s neuvjerljivim pravnim argumentom, ima svoju kronologiju koja govori da su mediji prije zainteresirani štititi korupciju nego je razotkrivati. Zašto to danas mogu reći? Jutarnji list je 2002. godine bio izuzetno ponosan na način na koji smo pratili skandal oko uhićenja gradonačelnika Bandića koji je u pijanom stanju skrivio prometnu nesreću, a potom pokušavao korumpirati policajca. Istina je da mi je, nakon što sam otkrio policijski zapisnik iz kojeg se cijeli događaj napokon mogo rekonstruirati, Goran Litvan, tadašnji urednik gradske rubrike poručio da mi se otkazuje suradnja. Intervencijom tadašnjeg glavnog urednika Tomislava Wrussa prebačen sam na radno mjesto u Unutrašnjo političkoj redakciji Jutarnjeg lista. Iz te pozicije počeo sam se baviti korupcijom na nacionalnoj razini, istraživanjima o porijeklu imovine političara i dužnosnika, sukobima interesa na različitim razinama, problemima javne nabave, itd. a kasnije sam objavio još niz članaka o sumnjivim stjecanjima nekretnina gradonačelnika Bandića – penthousa u Bužanovoj ulici i stana u Preradovićevoj na koji je stekao pravo otkupa nakon fiktivnog razvoda braka. 2004. godine istražio sam kompletno poslovanje tadašnjeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, te došao do podataka o utaji poreza na najmu stana zbog kojeg glavni državni odvjetnik Mladen Bajić do danas nije pokrenuo kazneni progon i podataka o sukobu interesa u aferi Imostroj. Ta je afera na koncu presudila političkoj karijeri Miomira Žužula, a objavljena je u Jutarnjem tek na žestok pritisak svih novinara redakcije, nakon što je zamjenik glavnog urednika Davor Butković zabranio objavu teksta. Obrazloženje koje je dao glavnom uredniku Tomislavu Wrussu svodilo se na to da novinari “ne razumiju kakva bi šteta bila izgubiti tako poduzetnog ministra za hrvatsku vanjsku politiku.” U ljeto 2005. godine, nakon što je Vlada izravnom pogodbom prepustila 85 posto dionica turističkog carstva Liburnija Riviera Hotela fondovima kojima su na čelu sjedili Darko Ostoja i Georg Eltz Vukovarski na ime dugova iz takozvane kuponske privatizacije, objavio sam vijest kako su njih dvojica, odnosno tvrtke kojima su upravljali veliki donatori HDZ-ove izborne kampanje ujesen dvije tisuće i treće. Po nekim procjenama, njih su dvojica prošli otprilike dvije milijarde kuna bolje nego da su hotele kupovali na javnom natječaju ali prave posljedice za državni proračun tek će se vidjeti pravomoćnnim okončanjem sudskog postupka koji su Ostoja i Eltz pokrenuli kada im je, kako bi se riješili sumnje u politički korupciju, HDZ-ova vlada ekspresno oduzela dionice. Na samu Novu godinu 2006., pak, objavio sam transkript sa zatvorene sjednice Vlade RH iz kojeg se vidi kako se premijer Ivo Sanader, unatoč upozorenju ministrice Marine Matulović-Dropulić i ministra Branka Vukelića da je Vlado Zec godinama ilegalno vadio mineralnu sirovinu iz Parka prirode i državu oštetio za 60 milijuna kuna, zalogao da se tvrtki Kamen Ingrad smanji dug za 25 milijuna kuna i omoguči otplata u četiri rate. Zbog objave transkripta iz kojeg se vidi da je premijer Sanader tražio da ministri nezakonito pogoduju tvrtki Kamen ingrad neki zaposlenici Vlade bili su izvrgnuti ispitivanju djelatnika Protuobavještajne agencije (POA). Istragom POA-e premijer Sanader je htio saznati tko mi je dostavio dokumente ali, koliko mi je poznato, to nikad nije rasvjetljeno. Država još uvijek nije naplatila dugove Kamen Ingrada, a istraga o premijerovoj ulozi, koja bi bila logičan i zakoniti slijed ove priče, nikad nije pokrenuta.Ukoliko niste znali, aferom Verona vezanom za netransparentnu ulogu Vlade u preuzimanju Plive, EPH je upravljao mjesecima ranije. Unaprijed su delegirani novinari iz “Slobodne Dalmacije” i “Jutarnjeg lista” koji su cijeli tok preuzimanja Plive od strane američkog Barra pratili u strogo kontroliranim uvjetima. Novinarka Nataša Škaričić je na skupštini HND-a u Opatiji koncem protekle godine javno kazala da su mnoge kolege nakon “dobro” obavljenog posla na račun Plive boravili u Indiji tjedan dana u vrlo luksuznim uvjetima. Sanaderova afera satovi također nikada nije okončana, zahvaljujući naputku Tomislava Wrussa da ne moramo dalje insistirati na predočenju računa kojima bi premijer pokazao da satove nije dobio na poklon. Istraga Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa o načinu stjecanja imovine premijera Sanadera vrijedne milijune eura također je zaustavljena, a transkripti sa sjednica na kojima je jednu od glavnih riječi vodila danas osoba osumnjičena za koruptivno ponašanje u akciji Indeks, profesorica Deša Mlikotin Tomić, proglašeni su tajnim. 2007. godine istraživao sam poslovanje ruskog poduzetnika Dimitrija Železnjaka prije nego je došao u Hrvatsku. Iz moskovskog anti-korupcijskog ureda dobio sam dokumentaciju iz koje je vidljivo da je Železnjak osumnjičen za nezakonito bogaćenje. Nekoliko urednika optužilo me je da sam “izmislio priču” te da originalni dokumenti moskovske policije nisu autentični. Na nekoliko mjeseci našao sam se u potpunoj informativnoj blokadi od strane urednika, a u istom je razdoblju Železnjak viđen u zgradi EPH. Nadalje, na inicijativu Predsjednika Odbora direktora EPH Stipe Oreškovića 2008. godine EPH je prvi u Hrvatskoj trebao oformiti Centar za istraživačko novinarstvo s urednicima Ivanom Zvonimirom-Čičkom, Gordanom Malićem i Natašom Škaričić. Na suradnju su me odmah pozvali Ivan Zvonimir Čičak i Nataša Škaričić, no nakon što je kolegica gospodinu Oreškoviću kao prvi projekt prijavila istraživanje korupcije u zdravstvenom sustavu, Centar više nije održao nijedan sastanak, niti se ikada oformio. U ljeto 2008. godine sam glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću i ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu dostavio dokaze o kupnji ispita na zagrebačkom Sveučilištu nakon čega je usljedila operativna akcija Indeks. To je do sad najveća antikorupcijska akcija USKOK-a – tri mjeseca nakon početka provođenja mjera tajnog prisluškivanja i pračenja uhićeno je 108 studenata, profesora i posrednika. Tijekom iščekivanja rezultata te akcije novi glavni urednik Jutarnjeg lista Mladen Pleše me pozvao u svoj ured i pitao jesam li razmišljao o prelasku u novu redakciju. Nakon toga, kada sam počeo raditi za tjednik Globus, zatražio me da napišem kako s tom akcijom nisam imao nikakve veze. Dapače, u telefonskom razgovoru zahtjevao je da napišem kako je USKOK odlično napravio posao koji su, eto, novinari bezuspješno pokušavali godinama. Odgovorio sam mu da mi ne pada na pamet da pišem laži te mu poslao tekst koji nikad nije objavio. Nedugo zatim započeo sam istraživanje o švercu naftnih derivata u Hrvatskoj. Tri mjeseca nakon prikupljanja i analiziranja podataka napisao sam seriju članaka o toj problematici. Podaci u bili poražavajući; u pet godina u Hrvatskoj je, prema podacima Ministarstva gospodarstva, prodano 2.5 milijarde lož ulja i milijuni litara bezolovnog benzina i dizela više nego što je Ministarstvo financija uspjelo naplatiti PDV-a i trošarina na te proizvode. Podaci do kojih sam došao pokazivali su da ravnatelj Carine, gospodin Mladen Barišić, u tom periodu nije dao ni jedan nalog za kontrolu cisterni kojih se dnevno po hrvatskim cestama proveze čak 2500. Unatoč pravomoćnim presudama isti taj ravnatelj do danas nije vratio na posao ni Roberta Matijevića, bivšeg carinika koji je dobio otkaz nakon otkrića šverca nafte i kave. Švercer nafte Alen Barki, pak, nepravomoćno je osuđen na dvije godine uvjetnog zatvora, a državni službenici koji su zataškavali kriminal postali su visoki rangirani dužnosnici ministarstava. Vaše Vijeće nedavno je donijelo i zaključak prema kojem je “država sporo provodila zakon”, a koliko mi je poznato, ministar gospodarstva Damir Polančec do danas nije odgovorio gdje je nestalo 2.5 milijarde lož ulja te milijuni litara bezolovnog benzina i dizela. Ministra financija Ivana Šukera, kojem ovih dana u proračunu fale milijarde kuna, nitko ništa nije ni pitao, a glasnogovornice ministarstva Sanja Bach i carine Sanja Crnković unatoč plasiranju falsificiranih podataka kojima su u javnosti htjele zataškati razmjere organiziranog kriminala i dalje nekažnjeno provode ono što im ministri kažu. Ono što je za ministra Šukera i Polančeca danas, unatoč neprekidnoj šutnji o toj temi, neoboriva činjenica, jest da je prije nekoliko mjeseci policija otkrila privatnu rafineriju nadomak Zagreba u Rugvici u kojoj se lož ulje pretvaralo u loš dizel. Informaciju na kojim se benzinskim postajama prodavao dizel iz Rugvice, međutim, država neshvatljivo skriva, a nepotrebno je isticati da se vlasnik rafinerije danas nalazi u bijegu, isto kao i švercer kave koji je nedavno pobjegao prije izricanja presude. Nakon objavljivanja serije članaka o organiziranom kriminalu u naftnom biznisu dobio sam četiri prijetnje. U jednoj je anonimni pošiljatelj napisao “da sam sljedeći na listi za odstrel, zajedno s užom i širom obitelji”, no ta se prijetnja odnosila na pisanje o imovini vrijednoj 18 milijuna kuna koju je Slobodan Ljubičić, dugogodišnja desna ruka gradonačelnika Bandića, uspio kupiti u nekoliko godina bez ijedne kune kredita iako je, prema podacima Porezne uprave, u tom periodu zaradio svega milijun kuna. Policija do danas nije otkrila tko je slao prijetnje ali mi je nedavno ograničila kretanje. Na molbu da mi dostave pismeni odgovor zbog čega ne mogu putovati s njihovim prijevozom ukoliko odlazim van grada Zagreba, iako to pravo imaju druge štićene osobe, unatoč obećanjima, još nisam dobio odgovor. Kraj ove kronologije dijelom je poznat javnosti, a Vašem sam ga Vijeću najavio na prvoj tematskoj sjednici protekle godine: u veljači ove godine napisao sam za Globus priču o pranju novca u HŽ-u koja je, radi cenzure novog glavnog urednika u Globusu, na moje insistiranje, objavljena u Jutarnjem listu. Tjedan dana nakon toga predložio sam gospodinu Nenadu Polimcu da istražimo pod kojim je uvjetima premijerova kćer, zajedno sa svojim dečkom, dobila stipendiju za školovanje u New Yorku. Tri tjedna nakon toga, u poštanskom sandučiću našao sam obavijest o otkazu suradnje, s obrazloženjem da ta tri tjedna nisam bio dostupan. Napominjem da mi je otkaz stigao u trenutku dok sam radi prijetnji bio pod policijskom zaštitom, što je nevjerojatno čak i s aspekta odnosa poslodavca prema mojoj fizičkoj sigurnosti. Prema ugovoru koji sam, pak, imao s EPH, redakcija mi je trebala osigurati svu potrebnu zaštitu. Zbog neispunjavanja svojih obaveza sam sada prisiljen tužiti EPH. Mjesec dana prije otkaza potpisao sam Inicijativu za sprječavanje cenzure u medijima. Ova je Inicijativa najavila pokretanje stručnih skupina za analizu sadržaja objavljenih u najznačajnijim hrvatskim medijima. Kao što su inicijatori već kazali, prije takve analize nemoguće je dati stručan pregled političke i poslovne cenzure u hrvatskim medijima. Međutim, želim Vaše cijenjeno Vijeće upozoriti na okolnosti koje su poznate i verificirane u širokoj javnosti, a da na njih ni izdavači, ni Vlada, pa ni postojeća tijela za zaštitu novinarske struke u Hrvatskoj nisu reagirala. 1. Svakodnevna je praksa da ministri u Vladi i visoki pravosudni dužnosnici komuniciraju s predstavnicima izdavača, odnosno članovima Uprave. Njihove želje poslije se proslijeđuju urednicima, a urednici ih prosljeđuju novinarima. Ratko Maček bivši glasnogovornik Vlade a sada lobist i konzultant, primjerice, redoviti je posjetitelj u zgradi EPH. I sami urednici, a ovdje govorim o Mladenu Plešeu, pod pseudonimom objavljuje tekstove koji služe za rehabilitaciju pojedinih političara. Ako niste znali, urednik Pleše pod pseudonimom Ištvan Križ na duplerici je prošle godine objavio priču u kojoj bivšeg ministra Žužula predstavlja kao jednog od sudionika “velike svjetske smotre umjetnosti u St. Moritzu”. Zaboravio je, međutim, napisati da je na toj smotri sa ministrom Žužulom boravio i on sam, u pratnji svoje supruge. Večeru na kojoj su zajedno boravili tijekom smotre nije ni spomenuo, što su na njoj dogovarali poznato je samo njima a tko je platio boravak obitelji Žužul i Pleše u luksuznom hotelu, možete samo pogađati. 2. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac, Uprava EPH, te uredništva “Slobodne Dalmacije” i “Jutarnjeg lista” i “Globusa” redovito surađuju oko načina izvještavanja o svakom potezu Ministarstva. Ova je situacija navela troje novinara iz SD i JL da intervencije ministra Primorca i njegovog Ureda za odnose s javnošću prijave Hrvatskom novinarskom društvu. Rezultat zajedničke akcije je porazan: za vrijeme studentskih prosvjeda, neprekidno su se tražili načini difamacije cijelog pokreta, a na vrhuncu krize, ministar Primorac je osobno ušetao u reakciju JL-a što je izvazvalo konsternaciju među novinarima. Zatraženo je očitovanje Uprave EPH i Uredničkog kolegija, no nikakav odgovor do danas nije stigao. HND na ovaj podatak nije reagirao. 3. U studenome protekle godine ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović predstavio je javnosti reformu zdravstva; u cijelom EPH sustavu nije objavljen gotovo nijedan kritički tekst o reformi. Pomoćnica Glavnog urednika Slobodne Dalmacije i vodeća hrvatska zdravstvena novinarka Nataša Škaričić izvijestila je javnost na Skupštini HND-a kako je premijer Sanader zvao sve glavne urednike na prezentaciju zdravstvene reforme u MZSS, prije nego je ona predočena novinarima, javnosti i političkim partnerima. Ovo nikada nije demantirano iz ureda Vlade, a HND nikada nije javno osudio nezapamćeni komplot Vlade i izdavača oko promjena u jadnom važnom javnom sektoru. 4. Bivši novinar EPH Nedžad Haznadar profesionalno sastavlja govore zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, a prije svog odlaska novinar Haznadar tražio je od kolega informacije o mogućim novinskim napisima o Bandiću. Sa svim ovim podacima obraćam se vašem cijenjenom tijelu želeći da ocijenite navedene događaje, a osobito činjenicu da nijedno strukovno tijelo nije reagiralo na ovako eklatantne primjere sprege politike i izdavačkih kuća. Također molim da ocijenite odgovornost HND-a za izostanak adekvatne reakcije u povodu otkaza koje smo kolegica Škaričić i ja dobili u “Slobodnoj Dalmaciji” i “Globusu”. Posebno još jednom ističem da su se ovakve stvari do sada iznosile isključivo kada su u pitanju javni mediji, jer je njihova sprega s politkom dio naše tradicije. Moje je mišljenje da se situacija značajno pogoršava kad u tu igru uđu i privatni mediji, ne samo zato što u takvoj situaciji novinari više nemaju izbora, nego i zbog skrivenih razloga zašto se privatni profit miješa s politikom. Nažalost, za ono što se događa u hrvatskim medijima drugih ozbiljnih razloga osim korupcije, nema. Podsjećam Vas da se prema definiciji u najširem smislu, korupcijom smatra svaki oblik zlouporabe ovlasti radi osobne ili skupne koristi, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru. Jeste li korupciju prepoznali u ovom izlaganju, odgovorite sami. I za kraj, ukoliko se pitate zašto o svemu ovome nisam izvjestio prije, moram Vas objasniti kako svojim ugovorima EPH zabranjuje novinarima da o najvećoj izdavačkoj kući u Hrvatskoj govore negativno pod prijetnjom otkaza. Hrvoje Appelt, bivši novinar Jutarnjeg lista i Globusa, zaslužan za otkrivanje nekih od najvećih korupcijskih afera u povijesti neovisne Hrvatske. Njegov govor na jučerašnjoj (16.lipanj 2009.) sjednici Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupciji posvećenoj korupciji u medijima, u medijima je prošao gotovo nezabilježeno. |
10.03.2009., utorak
Hallelujah
|
Da.... svi se volimo međusobno, ali duboko, duboko u sebi.... Više vremena provedemo pokušavajući podmetati jedni drugima, optužujući se međusobno i izbjegavajući otrovne strelice koje međusobno ispaljujemo. Obitelj je specifična.... Postoji poredak, ali i uzajamno poštovanje. Bezgranično povjerenje i trenutno nepovjerenje. Ona nije poput ljubavne veze, ali nije niti poput odnosa građanin - država, gdje bi mi glumili djecu države. Ne...obitelj je specifična. Čudna... Na kraju večeri...svi zatvaramo svoja vrata, ostajemo sami sa svojim grijesima unutar ta 4 zida. Biti sam sa svojim mislima je često pravo mučenje.... Neke ljude tišina plaši jer tišina vrišti istinu. Svi se u jednom trenutku pobojimo tišine... I nitko neće preći tu granicu koja dijeli sobu od hodnika... Soba je mjesto izolacije, a hodnik mjesto susreta. Teško je reći što tu nedostaje.... A opet je vrlo lako nabrojati sada tisuću stvari (shvaćanje, povjerenje, ljubav, vjera...). Netko bi rekao 'treba samo moliti', netko drugi 'sjednite i razgovarajte' .... Ja kažem... Hallelujah... but love is not a victory march, it's a cold and it's a broken hallelujah.... Hallelujah... |
22.02.2009., nedjelja
U2 - Moment of Surrender lyrics from 'No line on the horizon' album
|
I tied myself with wire To let the horses run free Playing with the fire until the fire played with me The stone was semi-precious We were barely conscious Two souls too smart to be in the realm of certainty Even on our wedding day We set ourselves on fire Oh God, do not deny her It's not if I believe in love But if love believes in me Oh, believe in me At the moment of surrender I folded to my knees I did not notice the passers-by And they did not notice me I've been in every black hole At the altar of the dark star My body's now a begging bowl That's begging to get back, begging to get back To my heart To the rhythm of my soul To the rhythm of my unconsciousness To the rhythm that yearns To be released from control I was punching in the numbers at the ATM machine I could see in the reflection A face staring back at me At the moment of surrender Of vision over visibility I did not notice the passers-by And they did not notice me I was speeding on the subway Through the stations of the cross Every eye looking every other way Counting down 'til the pain would stop At the moment of surrender Of vision over visibility I did not notice the passers-by And they did not notice me |
03.02.2009., utorak
Vegetarijanstvo ne drži vodu!!!
|
Naime.... odgovor leži u .... biljkama mesožderkama! postoje biljke koje jedu meso i njihova se navika ne može promijeniti! to je stanje stvari! prirodno stanje.... :) također.... biljke koje rastu u prirodi crpe energiju iz zemlje koja se više od 70% sastoji od mesa glisti, žohara, crva, pa i ponekog crknutog jelena, ježa i sl. to bi bio argument za veganstvo, jer oni vole ići u detalje, pa ne jedu ni mliječne proizvode jer su od krava i sl. tako ne mogu ni biljke jesti jer rastu na energiji mesa :) jej! in your face V! Kako sam se samo pametno sjetio tog argumenta! Strašno... hehehehehehehehehehe.... |
01.02.2009., nedjelja
People always forget the snow
|
Here I am in my fortress of solitude. Near my big window, watching the snow falling. Finnaly. I love snow. It's so natural during the winter for the snow to fall down. So usual, but so incredibly beautiful. Some winters don't have snow. They are like a story without a happy ending. Those winters bring sadness with them. Those winters I try to forget. Unfortunately, I remember them better then those winters that have snow. People always forget the snow. Here I am, listening to Debussy near my big window, watching the snow falling. And thinking. Thinking about the next line that I want to write. My heart is split. I love people. All people. I'm altruist. On the other hand, people are.... I can't find the word. They're not good. People do bad things to each other. I don't know what to think about people right now. Here I am, in my fortress of solitude. Near my big window, watching the snow falling. It reminds me on forgotten stories about kings and princesses. On castles and wizards. Stories that are noble, but...they drown in a poll of past staying only a memory on something we never experienced. Stories are truly beautiful. Here I am in my fortress of solitude. Near my big window, watching the snow falling. I'm talking with my friend over the Windows Live about how to spell 'unfortunately'. She's great. But she's also a human. Is that a good or a bad thing? We met before couple of months and become friends. It's funny how you meet people on weirdest places and you become so close with them in such short time... And you don't really know them. You don't even know who they are and you talk about yourself, your problems, successes, falls... Maybe it's the only way letting someone new, to know you. But people don't talk anymore. People again.... Every thought finishes with the word 'people'. Here I am, in my fortress of solitude. Near my big window, watching the snow falling. I don't think there is solitude indeed in here. I just think is a nice word to make sad atmosphere. I don't think I'm alone. I just feel that way. I don't think being alone is bad. We are all alone at the end. Except that we forgot that He is always with us. Here I am, in my fortress of solitude. Near my big window, watching the snow falling. Snow is beautiful to watch. You can't look at the sun you know. At least not for a long time and it's not healthy. Snow is so peacefull. hahahaha..it dances sometimes. It's funny. It's good that nobody reads this page. I can write anything I want. But at the end, I don't. I write only that can be read. Everything that matters...It's inside. Here I am, in my fortress of solitude. Near my big window, watching the snow falling. Nobody reads this, but... He is here with me... |
22.01.2009., četvrtak
Rosa Parks
|
Bio je to hladan početak prosinca.... Krojačica Rosa Louise McCauley Parks, kćer Jamesa, stolara i Leone McCaleyu, učiteljice je sjedila u busu daleko od ledena vjetra što šiba lice i pahulja koje su počele padati s neba. Ubrzo je bus stao i u njega je ušao bijeli čovjek. Vozač autobusa je naredio Parksovojda se ustane bijelcu kako bi on mogao sjesti. Međutim, Rosa je to odbila.... Od tada ništa više nije bila isto. Još kao mala, Rosa je u busu gledala simbol razdvojenosti crnog i bijelog svijeta u Americi. Dok su bijela djeca busom išla u školu u Pine Levelu, crna djeca su pješačila. Svakoga dana bi ih uskovitlana prašina umila po licu dok bi bus projurio kraj njih. No to je bio način života.... Nakon slavnog 1. prosinca 1955. Rosa je uhićena. Suđeno joj je za građanski neposluh a to je pak rezultiralo bojktom autobusnog prometa u Montogomeryu. Taj je bojkot iznjedrio cijeli pokret za ljudska prava na čelu kojeg je bio novi vođa u usponu, Martin Luther King Junior. Danas je Amerika okrenula novu stranicu u svojoj povijesti birajući Obamu za predsjednika. Dio parade koja je uslijedila,bio je i bus iz kojeg je krenuo Pokret za ljudska prava. Amerika je danas svjesna uloge koju je Rosa imala. Rosa je učinila nešto sasvim obično. Rekla je obično 'ne'. Gledano iz mnogo većeg konteksta, ona je učinila nešto spektakularno, rekla je 'ne' sustavu! NE segregaciji! NE ponižavanju! Ona je rekla DA pravima crnaca. DA jednakim pravima za sve. Tada je to bio presedan, danas je to 'president'. Tko je u Hrvatskoj danas sposoban reći 'ne' sustavu koji očito radi protiv svojih građana? Ima li takvih? Evo dok pišem ove retke nosim na sebi majicu GONG-a i mislim si...što to znači? Što to uopće znači? Rosa.... ovo pišem tebi u čast! Ali ovo pišem i svima vama.... Ovi reci sve više naliče na epigram na našem grobu! Grob hrvatskog naroda.... Možete li to zamisliti? Sve više sami sebe zatrpavamo i upravo je nevjerojatna činjenica da sebi kopamo grob brže nego što nam ga mogu 'neprijatelji' iskopati! Rosa je uzela lopatu u svoje ruke i počela otkopavati grob crnačkog stanovništva u Sjedinjenim Američkim Državama. Ja sam svoju lopatu uzeo u ruke. I kopam... Tko će još? Bojite se žuljeva na rukama? Kapi znoja ili iverja koje će vam se zabiti u ruke? Iverje ostaje u prstu kao ožiljak koji nas podsjeća na rad, na pobjedu.... Hoćemo li ostati doma dok kiša pada i lopatu spremiti u garažu? Kiša je padala i onog dana kada je nekolicina facebook freakova pokušala organizirati prosvjed protiv svega što su se sjetili! Prosvjed je propao jer su ljudi ostali doma.... I bolje...jer prosvjed je taj bio loše osmišljen i iz krivih razloga pokrenut. Ali ipak je ukazatelj političke kulture hrvatskoga naroda... Nema skrivanja dok kiša pada! Treba se snaći i otvoriti kišobran! Ako ga nemaš, stani pod susjedov. Rosa je umrla tek prije 4 godine.... Svježi je to podsjednik i dalje na borbu koja nas sve očekuje. Neki će okrenuti pogled na drugu stranu, a drugi će biti utopljeni u svojoj usamljenosti protiv nepravde. Ustani narode na pametan način. Prosvjedi su alati francuske revolucije i 1848. Danas se traži ažurnija borba. Traži se odlučnije NE!!! Pametnije prije svega.... Mediji vam kroje pamet puče od Jadrana do Dunava! Mediji vam peru mozgove...glancaju vam ploču na grobu! A ne moramo čekati 1000 godina da bi kamen popucao i oslobodio nas... Što ste vi? Ja sam Rosa Parks... |
07.01.2009., srijeda
Tri kralja
|
Tko su danas trojica kraljeva koji se dolaze pokloniti Isusu i što ti kraljevi imaju ponuditi Isusu kao darove? Što su danas najvrijednije tekovine društva koje Isus može cijeniti? Kakva društva danas predstavljaju kraljevi? Pa točno to... Umjesto da se zapitamo tko su kraljevi danas i kakvi oni jesu, trebamo se zapitati kakva su društva i kakva ona moraju biti! Jer kraljevi predstavljaju upravo ta društva... Danas je čovjek izložen neprestanoj buci. Onemogućen je razmišljati u miru. Svijet je toliko zagađen decibelima da je postao izazov pronaći kutak mira za sebe i razmisliti o svojim postupcima i htijenjima. U nemogućnosti samostalnog razmišljanja, okrećete se već gotovim odgovorima koji se nude u obliku proizvoda ( modni krikovi, dijetalni proizvodi), novina ( medija ), zakona..... Sve to su načini na koje se društvo oblikuje, a da mi u tome sudjelujemo kao puki objekt. Kao masa, a ne kao pojedinac. Individualizam kao najveća tekovina liberalne demokracije u kakvoj želimo živjeti je gotovo iščeznuo jer se njegovo shvaćanje u potpunosti promijenilo. Evo vam prilike.... Prestanite čitati ovaj članak i uhvatite trenutak mira za sebe. Pozivam vas na to... A kao zadatak vam zadajem da razmislite o tome postoji li danas individualizam. Sve se veće slobode izglasavaju kroz zakone, mediji to proklamiraju i plasiraju na tržište kao mišljenje nacije. Tako imamo npr. najnovije zakone o suzbijanju diskriminacije i zabrani pušenja na javnim mjestima. Istodobno se ozakonila sloboda jedne vrste, a druge vrste zabranila. Netko će reći kako su pušenjem zaštićena prava nepušača, ali netko bi onda mogao reći kako su prava npr. heteroseksualaca prekršena zakonom o diskriminaciji. Ničija prava tu zapravo nisu prekršena, ali su izmišljena nova. I sve to ne bi ni bilo tako loše kada ne bi bilo zabranjeno protivljenje i neslaganje s time. Ako si osoba koja misli kako osobe homoseksualnog opredjeljenja ne bi smijele posvajati djecu, onda si homofob i zaslužuješ najveću osudu društva. Ako si protiv zabrane pušenja ti si onda ovisnik i primitivac. Ti onda nemaš pojma o pravima čovjeka. Ma ti si zapravo izgubio svoju individualnost. Ako se nećeš pokoriti htijenju većine, točnije htijenju medija, jer većina zapravo uvijek šuti dok manjina odrađuje posao, ti si onda razapet na križ, ti si bačen u tamnicu, na marginu društva, označen davidovom zvijezdom i s nacrtanom metom na leđima. Da... ovo je liberalna demokracija i slobodan si misliti što želiš, ali imaj na umu da ćeš ispaštati ako se ne slažeš sa zadanom politikom. E to je tekovina modernog društva. Novi naziv za gušenje slobode više nije komunizam ili fašizam, već liberalna demokracija. Sustav u kojem su slobode trebale cvasti danas je društvo netolerancije, društvo pesimizma , smrti, brutalnih mučenja i prijetnji.... Individualizam? Osobna sloboda? O čemu mi pričamo... Aristokracija je oduvijek bila na lošem glasu. Jedino ju je Aristotel smatrao dobrim sustavom ustroja društva, dobrim političkim poretkom, ali samo u kombinaciji sa demokracijom. Kasnije su neka povijesna zbivanja bacila crnu sjenu sumnje na aristokraciju i ona sama je gotovo iskorijenjena pred navalom liberalne demokracije, jer ljudi su mislili da je aristokracija bogatih. Zapravo se radilo o vladavini najsposobnijih! (grč.: ÁąĂĿ najbolji, najsposobniji i şÁ¬ÄżÂ snaga, vlast). Može se reći kako je demokracija bila pokušaj još iz antike da se društvo učini boljim. A aristokracija je odgoj najboljeg čovjeka. Kako znamo da su ljudi kroz povijest uvijek nastojali učiniti društvo boljim, možemo samo žaliti što se nisu sjetili učiniti čovjeka boljim. Tada bi možda i neki sukobi i problemi, ne izbrisani bili, već ne bi niti postojali. Jer danas čovjek rješava probleme uglavnom koje je sam stvorio. Ako damo na trenutak vlast najsposobnijima, a ne izabranima na našoj vlasti, tada bi imali i pravo očekivati promjene na bolje. Ovako nemamo čak niti to pravo. I tko god prigovori Sanaderu ili Mesiću ili Milanoviću na to nema pravo jer nije pokušao pokrenuti promjene. Takva neodgovornost građana se može uzeti kao drugi dar današnjeg društva. Kada pogledamo čovjekovu žudnju za moći i životinjsku borbu za marginalne sitnice, lako je shvatiti zašto je stanje teštko kakvo je. Čovjek je izgubio kompas. On ne traži više sebe kroz Boga, već Boga u sebi. A to ne može pronaći... I onda se gubi. Čovjek gubi kompas, gubi najvrijedniji cilj u životu. Ispuniti svoju misiju na Zemlji. A ostaviti svijet boljim nego kada smo došli na njega, misija je svakog čovjeka. Pokrenite se u svojoj okolini, povežite se i uspostavite traženje istine. |
19.12.2008., petak
Ovo vrijeme...
|
U katedralu jedne teške noći, Uđoh tiho i priđoh do oltara. Sa zvonika jecahu zvona stara, Htio sam duši molitvom pomoći. Kad tamo pri tamnom visokom odru, Jedna žena gledaše u daljinu. Tri su joj boje ovile haljinu, Prepoznah crvenu, bijelu i modru. I reče mi tiho: moli se, sinko. Nad nama pletu neke čudne niti, Hrvat je opet tako teško biti... |
07.12.2008., nedjelja
Duhovitost duhovnih: Priča o radu
|
Bila jednom četvorica po imenu Svatko, Netko, Bilotko i Nitko. Trebalo je obaviti jedan vrlo važan posao i Svatko je mislio da će ga Netko obaviti. Bilotko je to mogao učiniti, a Nitko nije htio. Netko se zbog toga naljutio jer je to bio posao za Svakoga. Svatko je opet mislio da bi ga Bilotko mogao obaviti, no Nitko nije shvatio da ga Netko ne želi obaviti. Na kraju je Svatko krivio Nekoga jer Nitko nije učinio ono što je mogao napraviti Bilotko. |
25.11.2008., utorak
es werden wieder Helden gesucht
|
"Und es werden wieder Helden gesucht..." Danas bit cu junakinja. Hrabra. Neustrasiva. Nekomplicirana. Nesebicna. Od sada bit cu junakinja. Za mene nema granica. Nista me ne moze pokolebati. I svijet ce makar malo biti bolji. Vrijedit cu nesto. Makar nesto. *** ...Jer velik si, Bože... Moja najveca molitva poslijednjih tjedana: "Zelim biti dobra osoba." A vi? Zelite me sprijeciti u tome... (Preuzeto s jednog bloga...) |
14.11.2008., petak
Oglas
|
Pozdrav svima! Svi znamo kako je teško pronaći dobre prijatelje, zar ne? Neki od nas su u tome imali sreće, neki nisu. Od onih koji nisu, neki je to uništilo, drugi su jednostavno spustili kriterije i žive dosta upitnim načinom života. Od onih koji su imali sreće, većina ne zna što ima, dok to ne izgubi.... Slažete se? Kakav bi to bio pravi prijatelj? Može li netko uopće biti prijatelj, ako nije onaj pravi? Dakle, tko je prijatelj uopće? To je pitanje koje je uvelike mučilo velike mislioce od antičke grčke i Platona, do današnjice i nas ovdje... Smatra se da je Aleksandar Veliki obolio i umro, nakon godinu dana intenzivnog tugovanja nakon što mu je umro njegov prijatelj - ljubavnik, Hefestion. I cijelo njegovo svjetsok carstvo se urušilo. Zbog jednog prijateljstva.... U kršćanstvu, najvažnija misao o prijateljstvu bila bi: "Nema veće ljubavi od ove. Tko život svoj položi za prijatelja. " To je rekao Isus Krist. A to je vjerojatno i jedna od najvećih istina. Ako ne i najveća. O G L A S :::::::: O G L A S Traži se prijatelj. Povjerljiv, pouzdan, iskren i dobronamjeran. Prijatelj koji će znati slušati, ali povrh svega, koji će znati čuti! Koji se neće obazirati na 'pusti me na miru'. Traži se druga polovica duše... Odgovor na potragu. Traži se osoba koja će znati i prije nego kažemo što nas muči. Ima li koga? Volio bih čuti vaša mišljenja o prijateljstvu, možda pokrenuti nekakvu raspravu na tu temu.... Napišite vaša iskustva, vaše misli, oglase... Post Scriptum: Ovo naravno nisu pravi oglasi, već primjeri kako današnji svijet traži bitne stvari preko oglasa. A neke se stvari jednostavno ne mogu kupiti... |
28.10.2008., utorak
Smijemo li biti bolji?
|
Vrlo često, svakom od nas dođe u um pitanje, jesam li bolji od nje/ga? I veliki je postotak onih koji zaključe da jesu. I vrlo često skupine dođu do pitanja, jesmo li mi bolji od njih? I vrlo veliki broj se složi da jesu. A jesu li? I smiju li biti bolji? Smijemo li? Smijem li? Svatko od nas treba promisliti o ovome.... Ako vjerujemo da smo stvoreni kao djeca Božija, tada je jasno da smo pred Ocem svi jednaki. Svi smo isti. Svi smo njegova djeca. Smatra se da Otac nebeski, voli čak i Sotonu, koji je Njegovo stvorenje. Voli ga kao što voli i nas i željno želi njegovo obraćenje. Tko zna hoće li se ono dogoditi... Ali zanimljiva je neizmjerna i neiskvarena ljubav Božija koja se pravedno rasipa po svima nama. Ako je pak netko od nas ateist ili agnostik, tada on može misliti da je bolji od nekoga, jer ne postoji zapravo nikakav razuman zaključak, koji bi mu mogao pokazati drugačije. On/a misli da je bolji/a. I to je to. A je li ustinu? I na mojoj Frami mogu pronaći jako mnogo slučajeva ljudi koji vole proklamirati bratstvo jednom stranom jezika, drugom pak vikati kako su bolji od mnogih sestara, mnoge braće. Sv. Franjo bi se zasigurno šokirao! Čak i cijele Frame njeguju osjećaj 'boljega'. Npr. ova novozagrebačka Frama Siget - Trnsko voli sebe smatrati boljom od frame Kaptol. To je notorna glupost! Nema bolje Frame... Nema boljeg čovjeka.... Nitko od nas nije bolji! ALI... Svatko od nas posjeduje nekakve talente i sposobnosti u kojima je daleko BOLJI od nekoga drugog, koji pak ima svoje neke talente..... Tu treba povući jasnu razliku. Kao ljudi, mi smo jednaki, kao individualci, mi smo i dalje jednaki, ali u određenim lokalnim razinama, neki od nas uistinu postaju bolji od drugih. Neki bolje kuhaju, pa su bolji kuhari. Neki nemaju smisla za povijest, ali su izvrsni matematičari, pa su dakle BOLJI matematičari. Ali oni nisu bolji! Samo u matematici jesu... Iz toga proizlazi i pitanje! Imam li ja pravo reći nekome da čini ili ne čini, nešto što ja smatram da je ispravno. Naravno....roditelji to smiju reći djeci, i svećenici to imaju obavezu to reći svojem stadu, kao što i političar to ima dužnost reći svojem narodu. Ali evo primjera.... Imam li ja kao učenik nakakvog razreda pravo ustajati i ušutkavati druge svako malo nekakvim prodikama i pokudama? Po čemu sam ja tako bolji od njih? Nisam li i sam maloprije činio isto...? U tome se krije zamka! "Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?" ( Lk 6, 41) Uistinu, po kojem mjerilu mi samo rasuđujemo da smo upravo sami mi dužni i pozvani ustati i kuditi svoju braću i sestre? I niti jedan framaš/ica nemaju prava ušutkati brata u kutu! Ili sestru do vrata! Ta i ti si kvario/la okolinu svojim riječima do maloprije! Po kojem pravu činimo takva djela? Svatko od nas na umu treba imati da smo jednaki. "I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju. " ( Prop 3, 20) I nitko među braćom nema prava ušutkati drugoga. I nitko nema prava licemjerje svoje propovijedati. Što ne činiš sam/a, nećeš nalagati drugima! Budi iskren/a sebi sam/a, i braći svojoj. |
16.10.2008., četvrtak
Jedan mali osvrt....
|
16.10 Mnogi pričaju o njemu ovih dana! Ja nisam htio biti samo još jedna osoba koja želi navući malo čitateljstvo na tu temu... Čak se i jedan senzacionalistički portal usudio raspisati nagradu za ubojicom, navlačeći malo čitateljstva na svoje stranice. Otužno... Znajući da taj portal ne mari za vrijednosti, već samo za novac i publicitet... Ali dobro. Bolje i to nego nagrada za najboljom cajkom 2008. Ja ću napisati samo mali osvrt. Za slučaj Luke Ritza sam čuo još onda kada se dogodio. Nisam reagirao posebno. Prije oko tjedan - dva sam stajao na autobusnoj stanici i gledao jedan od papira koje su Lukini prijatelji polijepili po gradu. 'Blago čovjeku kojega ne muči vlastita savjest' - tako nešto.... I onda tekst ispod naslova. Rasplakao sam se na stanici.... Dirnulo me tog trena. Od tada ne prestajem misliti o Luki Ritzu i toj silnoj nepravdi. Luka je sa 17 godina htio biti donor organa. Luka je umro sa 18 godina i postao donor organa. Organi su transplatirani i sve su operacije uspješno prošle. Luka je sada na boljem mjestu i sretan je... Mi smo i dalje ovdje.... S njegovim ubojicom! S našim potencijalnim ubojicama... Strah ili borba? 17.10. Evo jučer sam doznao od najboljeg prijatelja, da mu je Luka Ritz bio kolega 8 godina u osnovnoj školi. Jučer sam doznao da mi je drugi prijatelj bio prvi koji je Luki priskočio u pomoć i otjerao napadače. On je dao opis policiji. Da nije bilo njega, Luku bi ubili na licu mjesta. Jučer sam doznao da su još dvojica mojih frendova priskočili Luki u pomoć nakon ovog prvog. Luka mi je sve bliži..... Pitam se.... Može li ti netko postati prijateljem nakon što je umro? Razmišljam o tome.... 05.11.2007. Frendica mi je rekla kako je išla s Lukom 4 godine u razred srednje škole. Također je poznavala mu roditelje dosta dobro. Kaže kako je imala nekoliko prilika svjedočiti mu o Isusu, ali njega nije zanimalo. Štoviše, isprva ju je teško podnosio... Hehe... Kasnije su se ipak zbližili. No, 'priče' o Isusu nisu ostavile traga u njemu. Luka je preminuo, a nama preostaje da se pomolimo za njegovu dušu i siguran put u nebo. Kaže da je nekontrolirano plakala danima nakon njegove smrti... Svi bi mi plakali, ali nije svima dano. |
10.10.2008., petak
Franjo Asiški
|
Franjo se Asiški rodio 1181. ili 1182. godine u Asizu, u talijanskoj pokrajini Umbriji. Pravo mu je ime bilo Giovanni Francesco Bernardone (č. Đovani Franćesko Bernardone). Otac mu se zvao Pietro Bernardone (č. Pjetro Bernardone), a majci je bilo ime Pica (č. Pika), francuskog plemićkog podrijetla rođena u obitelji Bourlemont (č. Burlemon). Govore da mu je ime Francesco (Franćesko) u prijevodu Mali Francuz dala majka jer je bila Francuskinja. A i sam otac, jer je bio bogat trgovac, putovao je po Francuskoj i tamo prodavao svoju robu. Nije isključeno ni to da mu je otac nadjenuo to ime. U svojim mladim danima je Franjo provodio život u veselju i rasipnosti, kako je zapravo i živjela većina otmjenih bogatuna toga doba. Onodobno se puno i ratovalo, gradovi međusobno, poradi prevlasti nad teritorijem. Tako je i Franjo, za vrijeme rata između Asiza i obližnje Perugia-e (č. Peruđe) godine 1202. - 1203. zapao u Perugianski zatvor. Nakon oslobođenja iz zatočeništva teško je obolio. Zatvor je zaista veoma utjecao na Franju. U njemu je počeo razmišljati o smislu života, o vjeri, o Bogu. Kad je ozdravio, hotio se priključiti križarima koji su onodobno željeli osloboditi Sveti grad Jeruzalem i Svetu zemlju. Međutim se opet iznova razbolio, pa se s puta ponovo vratio kući u Asiz. Nakon svih tih iskustava, s jedne strane zarobljeništva i tamnovanja, te s druge strane bolesti, Franjo se povlači u prirodu, približuje se siromašnima i bolesnima, u to doba gubavcima, te na taj način potpuno zaokreće svoj život i usmjeruje ga u potpuno drugom pravcu. U crkvici sv. Damjana u asizu Krist s križa mu je progovorio: „Franjo, idi i popravi moju crkvu!" Sveti je Franjo to doslovno shvatio te je počeo popravljati tu ruševnu crkvicu sv. Damjana. Svi su ga tada držali za luda čovjeka. No, usprkos svemu, Franjo je svojom upornošću, istinskim življenjem evanđelja i jednostavnošću plijenio sve okolo sebe. Ubrzo je skupio oko sebe pristaše. Družba se počela širiti, te se za njega i njegov novi način života ubrzo pročulo i na šire. Doslovce je živio siromaštvo. Nije dopuštao da on i njegovi sljedbenici išta imaju. Sam papa Inocent III. 1209. godine u Rimu potvrđuje red i način života ovog čovjeka iz Asiza. Franjo je bio radostan. Od tada službeno u crkvi imamo franjevce, fratre, sljedbenike Sveca Asiškoga. Također je sv. Franjo zajedno sa svetom Klarom uspostavio i ženski franjevački red tzv. Klarise i to godine 1212. Putovao je Franjo puno. U Egiptu se susreo sa sultanom te mu je navijestio Kristovo evanđelje. Prvi je u povijesti crkve napravio jaslice, živo je uprizorio Isusovo rođenje u Betlehemu. U malom mjestu Greccio kraj Asiza. Sveti je Franjo na La Verni dobio svete rane (stigme) tako da je u potpunosti bio suobličen svom Učitelju, Isusu Kristu. Čitav je život zapravo i težio biti što sličniji Isusu. Umro je u maloj crkvi Porcijunkuli podno grada Asiza 3. listopada 1226. godine. Za života su ga zvali svecem. A službeno je od crkve proglašen svetim dvije godine nakon svoje smrti. 1228. godine. Zaštitnik je ekologije proglašen od Ujedinjenih naroda, jer je volio prirodu i nazivao sva stvorenja svojom braćom i sestrama. Jedinstven je ovo svetac u čitavoj crkvi. Nazvali su ga "Alter Christus" (Drugi Krist) jer je imao kao i Isus rane na svom tijelu. Sveti je Franjo bio i pjesnik. Ovdje donosimo njegovu Pjesmu bratu Suncu ili Pjesmu Stvorova u cijelosti. Neka nam sveti Franjo bude zagovornikom kod Boga i uzorom u svakodnevnom životu. PJESMA STVOROVA Sveti Franjo Asiški Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri, tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki. Tebi to jedinom pripada, dok čovjek nijedan dostojan nije ni da ti sveto spominje ime. Hvaljen budi, Gospodine moj, sa svim stvorenjima svojim, napose s bratom, gospodinom Suncem: od njega nam dolazi dan i svojim nas zrakama grije. Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno, slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja. Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, zahvaljujte njemu, služite njemu svi u poniznosti velikoj. Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama. Njih si sjajne i drage i lijepe po nebu prosuo svojem. Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Vjetru, po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini, i po svakom vremenu tvojem, kojim uzdržavaš stvorove svoje. Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestrici Vodi, ona je korisna, ponizna, draga i čista. Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć. On je lijep i ugodan, silan i jak. Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri i majci nam Zemlji. Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove, cvijeće šareno i bilje donosi. Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje i podnose rado bijede života; blaženi koji sve podnose s mirom, jer ćeš ih vječnom okruniti krunom. Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti, kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu; a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj, jer druga im smrt nauditi neće. |
13.04.2008., nedjelja
"Sloboda Tibetu"
|
"Iz Tibeta smo proizveli mitski entitet u koji projiciramo vlastite snove. Oni kojima je žao što nestaje tradicionalna tibetanska kultura zapravo žele da Tibetanci budu izvorno spiritualni umjesto nas, kako bi mi mogli nastaviti živjeti u apsurdnoj potrošačkoj igri. Njih konkretni Tibetanci zapravo ne zanimaju", tvrdi slovenski psihoanalitičar i filozof Slavoj Žižek. "Tibetanski budizam odražava hedonističku duhovnost novog doba i pretvara se u dominantnu ideologiju, uz spretnu Dalaj Laminu propagandu", iznio je Žižek u razgovoru za ljubljanski dnevni list Dnevnik. Žižek navodi da su predodžbe kako je Kina okupirala Tibet i da zatire njegovu kulturu idealizirane slike s malo veze s realnošću jer je Tibet prije toga bio teološka država, a budističke hramove po njegovim riječima rušili su u vrijeme Maove kulturne revolucije uglavnom sami Tibetanci. Kineski strahovi od destablilizacije TIbeta nisu nimalo iracionalni jer se CIA još od sredine prošlog stoljeća sustavno miješala u poticanje protukineskih demonstracija, navodi Žižek. Teško je vjerovati da američke obavještajne službe, koji i inače čine sve samo ne ono što je u interesu američkog naroda, jer nisu postavljene niti upravljene od naroda niti za narod, već od nekih viših sfernih krugova, nisu i ovdje gurale nos prije ovih nereda u Tibetu. Kina je poznata kao zemlja koja radi potiho. Koja svoju priliku da uspostavi dominaciju svijetom čini strpljivo, a ne energično i često nepromišljeno poput SAD-a ili Rusije. Kina tiho gradi svoje gospodarstvo, tiho gradi svoj sport, tiho gradi i svoje naoružanje, svoj svemirski program. Sve to radi potiho... Zar je uistinu onda normalno da jedna 'tiha' Kina odjednom krene gušiti tibetansku slobodu i prava njegovih žitelja. I to pred Olimpijske igre u svojoj zemlji, kada su oči cijeloga svijeta uperene u njih? Zar bi jedna 'tiha' Kina skrenula pozornost cijeloga svijeta na sebe? I prikazala se u negativnom kontekstu? Teško je to povjerovati...Bar meni. A s druge strane... Lako je povjerovati da su demonstracije u Tibetu potaknute od 'viših instanca' koje su vrlo vjerojatno financirane i potpomognute sa Zapada. Koliko je sam Dalaj-lama umiješan u cijelu priču, teško je procijeniti (iako njemu kao vrhovnom poglavaru budističke ideologije odgovara ovakva propaganda koju sada mediji i razni 'trendmakeri' šire po Zapadu reklamirajući budističku spiritualnost), možda je i on sam izigran, poput Kine, poput cijeloga svijeta, poput nas samih, poput mene. Jer, i mene je evo...skoro povela želja da se priključim ovom cvjetajućem svjetskom valu podrške Tibetu i protesta Kini. Ali...postavlja se temeljno pitanje ljudske civilizacije. Što je istina? |
11.10.2007., četvrtak
O medijima u Hrvatskoj
|
Vlasništvo medija u Hrvatskoj: 1) Večernji list, najtiražniji hrvatski list u prosincu 2000. godine postaje dijelom trećeg po veličini medijskog koncerna u Austriji, Styria Medien AG, a Styria dobiva više od 98 posto udjela. 80-ih godina prošloga stoljeća, nastala je krilatica "Sve što Večernji list nije objavio, nije se ni dogodilo". Ta krilatica najbolje prikazuje koliku moć manipulacije mediji imaju, kada nešto ne objave. Ako se papina poruka mira muslimanima, crkvena donacija siromašnima ili isprika nekakvog svećenika vjernicima ne objavi, ono se nije niti dogodilo. Paralela sa novinama 24 sata. Te su dnevne novine u vlasništvu poduzeća Media-Ideja d.o.o Poduzeće je u vlasništu austrijskog medijskog koncerna Styria Media International GmbH, istog koncerna kao i Večernji list. Net. Portal je u vlasništvu kompanije Adriatic Media.d.o.o, koja je u vlasništvu T-HT-a, a koji je pak u vlasništvu Deutsche Telekoma. U nadzornome odboru Hrvatskih telekomunikacija, nalazi se 9 članova i predsjednik. Od toga je većina njemačke narodnosti, uključujući i predsjednika. Jutarnji list, Globus, Dnevnik, Glorija, Arena, Mila, Auto-klub, Plaboy, Moja tajna, Doktor u kući…svi su u vlasništvu medijske kuće Europappers Holding, u čijem suvlasništvu je njemački WAZ. Feral Tribune, politički tjednik osnovan u prvoj polovici devedesetih, svoje postojanje do danas može zahvaliti samo redovitim inozemnim donacijama, o čijem se porijeklu ne mogu pronaći podaci, no zna se da su neki od donatora nizozemski Press Now-a, USAID-a, Švedski Helsinški komitet i drugi. Priča o Slobodnoj Dalamciji: Prema ponudi koju je UO HFP-a prihvatio 20. svibnja 2005., EPH je 34,63 posto dionica SD trebao platiti 24,51 milijun kuna. U prvoj fazi tvrtka se trebala dokapitalizirati s 83,45 milijuna kuna, kojima je trebala biti kupljena nova tiskara. Time je EPH trebao postati vlasnik SD s udjelom od 70 posto. To se i dogodilo, ali samo na papiru – novci se prema poslovanju SD i raspoloživih podacima nikada i nisu pojavili u Slobodnoj Dalmaciji. Nakon objave odluke o kupnji SD premijer Sanader je obećao da će ugovor s EPH-om biti javno objavljen, no to se još, godinu i pol dana poslije te njegove izjave, još nije dogodilo. Budući da su svi mediji (osim Novog lista i Glasa Slavonije) po njegovim izravnim nadzorom, to pitanje i ne želi otvarati. Naime prema svim javno raspoloživim podacima prodaja Slobodne Dalmacije Europapress Holdingu je potencijalno jedna od najvećih korupcijskih afera vlade Ive Sanadera iza koje se krije tajni dogovor premijera Ive Sandera i Ninoslava Pavića o favoriziranju HDZ-a i njega osobno u svim izdanjima Europa Press Holdinga. Nova TV je u 100%-om vlasništvu Central European Media Enterprises Ltd. Grupe. Zaključak: U hrvatskoj postoji 20 televizija, lokalnih i privatnih, te jedna državna. Postoji preko stotinu raznih novina i listova, a broj časopisa, magazina, tjednika i ostalih tiskanih medija doseže vrlo veliku brojku. Ipak, mali broj onih koji su čitani u narodu i koju imaju nekakav utjecaj na javno mišljenje, u vlasništvu su, potpunom ili djelomičnom inozemnih tvrtki, te su redovito donirane od raznih interesnih skupina izvan države. Može se dakle zaključiti kako pravi hrvatski mediji, u pravilu i ne postoje. Takva konstatacija nije potpuno točna, jer primjeri poput Glasa Koncila, Novoga Lista i Glasa Istre predstavljaju svijetle točke, ali takvi listovi nisu dovoljno čitani da bi imali veći utjecaj, a posebno nisu dovoljno profitabilni. Što mi možemo učiniti po tom pitanju? |
26.08.2007., nedjelja
Pojest ću sve kolačiće!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
|
POJEST ĆU SVE KOLAČIĆE, TEBI U INAT, POSTAT ĆU DEBELA, SVE DJEVOJKE, NEĆE BITI SLATKE KAO JA... Obožavam ovu pjesmu. Prepjevanu ju možete pronaći na novom dvostrukom studijskom albumu sestara Ivane i Marije Husar naziva 'Familija'. Pjesma je baš ono.... Aaaaaaaaaaaaa.... Protiv manekenki, protiv trendova, protiv svega lošeg što nam nameće današnje društvo.... Ma pojest ću sve kolačiće!! Vama u inat!  Link za skinut pjesmu: Želim Kolačiće!!! |
03.06.2007., nedjelja
Srce=život
|
Molim vas, preporučite u svoje molitve djevočicu Mariju, kojoj je stalo srce. Trenutno je na aparatima i čeka donora. Molim vas, budite hitni i aktivni. I šaljite dalje ovu obavijest. BVB!+ |
10.05.2007., četvrtak
Moja jedinica
|
Svakog dana mislim na tebe Slušam profu, brojim rubrike… Nemir je u srcima, a strah u nama Ima samo jedna ocjena Svaka mina radi za tebe Grafit puca, pogled putuje… Tisuću učenika, noćas ne spava Cijela škola je sada sa nama. Moja jedinica, moja jedinica, Ima oblik moga križa Mama istina je živa, Moja jedinica. Zaslužit ću te, ne smijem proći, to je cilj moj, Moje neznanje, moja lijenost. Novi dan se budi kao ti me osvaja Ti si tu sa nama. Moja jedinica, moja jedinica, Ima oblik moga križa Mama istina je živa, Moja jedinica. |
22.04.2007., nedjelja
SKAC klub
|
Aha evo i ja malo reklamiram studentski katolički centar. No ovom prilikom želim posebno baciti svjetlo na SKAC klub. Osobno još nisam student i nisam stogao imao potrebu posjetiti ga, no prema dojmovima, to je super pjesmo, i iskreno se nadam da će postati kultno. No, postoji jedna druga ideja... Ne znam koliko vas je gledalo film Studio 54. To je film razvrata, grijeha, droge, alkohola, ilegale, plesa i super glazbe.... Volio bih da se otvori takav jedan klub za katoličku mladež, ali bez negativnih elemenata koji se pojavljuju u filmu. S obzirom da nitko nema pretjeranu želju to učiniti, ja sam si uzeo to na popis stvari koje moram učiniti. Nadam se tamo negdje do 26 godine... Ili prije. Ovisi o razvoju situacije trenutnih projekata na kojima radim. Ma mislim, treba mnogo moliti da to sve uspije. Ma uživajte vi meni u glazbi i plesu, mnogo plešite i pjevajte ma kako grozno ili lijepo pjevali. Pjevajte pjesme sretne i tužne da vam suze rone, da vam se srca iscijele i duše olakšaju... Pjevajte od sreće i slavite i hvalite Boga što vam je dao toliko ljubavi i mogućnosti da činite dobra djela u Njegovo ime. Da ne duljim više, navijajmo za novi katolički noćni klub. Bog vas blagoslovio. |
12.04.2007., četvrtak
Zbog riječi...
|
Ovo je moja nova pjesma. Naslov je u imenu posta. Sjedio sam za stolom tako, I razmišljao, tiho u sebi, Gubim ga polako, Ni Bog mi oprostio ne bi. A zbog čega? Zbog riječi koje nisam rekao, Znam sada na rubu snaga, Najboljeg sam prijatelja stekao. Zbog riječi, Tog drskog spoja zakona i slobode, Ta tko me priječi, Uništiti papir, sve uvode. Bez uvoda, Nikada ova pjesma ne bi završena bila, No ostale bi riječi jada, O ljubavi, prijateljska i mila. Ta Bog mi te darovao, Nitko oduzeo nije, A izreći nisam mogao, Ni riječi te dvije. Zbog riječi tih, Drugi pišu note, Da mi je sada izreći ih, Da, ja volim te. |
17.03.2007., subota
Necronomicon
|
Prije nego počnete čitati ovaj članak, htio bih vam napomenuti da ga ne čitate ukoliko ne tražite samo obično štivo za ubijanje dosade, jer sve navedeno u sljedećim redovima može biti opasno za vas, ako vas to zaintrigira dovoljno da se time počnete baviti. Ovo je namijenjeno kao obična razonoda čitateljima, i ne treba joj dati više pozornosti od toga. Necronomicon je po legendi knjiga napravljena od ljudske kože natopljene krvlju. Postoji više legenda o ovoj knjizi. Po nekima, Necromicon je i povijesna knjiga koja sadrži priče i proročanstva o raznim bićima mraka i drugih svjetova. Spominje se u romanu Thomasa H. Knigta (Sluge palih bogova), kao instrument za dovođenje drugih drevnih bogova na ovaj svijet. Po njemu pomoću knjige se izvode ritualna vrata za otvaranje 7 pečata (koji se spominju u Bibliji kao nešto što ce označiti početak smaka svijeta). Za to, po legendi, treba 7 žrtava čiju krv knjiga mora upiti. Mi ćemo se uredotočiti na po nekima, realniju teoriju, kako je to povijesna knjiga sa pričama i proročanstvima o raznim bićima mraka i drugih svjetova. Alhazredov Necronomicon (doslovno: "Knjiga mrtvih imena") definitivno nije, kao što mnogi neupućeni smatraju, sotonska ili magična knjiga. Ona je povijesnica tj. "knjiga sada mrtvih i nestalih stvari". Jednako valjani prijevod riječi Necronomicon bio bi "knjiga običaja mrtvih", što je opet dosljedno originalnoj ideji povijesne knjige. Necronomicon je spoj povijesnih činjenica, glasina i nagađanja koje zalaze duboko u tajne ljudske povijesti. U prošlim je vremenima bila znana kao Al Azif ili Arapska knjiga. Azif bi na Arapskom značilo "noćni insekt" ili "zavijanje demona". Necronomicom je sastavljen od sedam tomova i u latinskom izdanju imao je preko 900 stranica. Napisao ga je Abdul Alhazred 700-tih godina u Damasku. O samome autoru zna se malo i sve je izvučeno iz malih biografskih crtica koje sadrži sam Necronomicom. Rođen je u Sanaai u Yemenu. Putovao je puno, od Aleksandrije sve do Punjaba. Bio je načitan i upoznat sa mnogim jezicima. Poznata je činjenica da je nekoliko puta preveo rukopise koje njegovi suvremenici nisu znali prevesti. Proveo je mnogo godina sam u nenastanjenoj divljini na jugu Arabije. Zanimljiv je podatak da je njegova smrt bila vrlo nasilne i nadnaravne prirode. Smatra se da Arapski rukopis ili kopija tog rukopisa više ne postoji. Stanoviti Idries Shah svojedobno je bez uspjeha proveo istraživanja u knjižarama Deobunda u Indiji, Al-Azhara u Egiptu i Svetg grada Mecce. Latinski je prijevod napravljen 1487 godine. Učinio je to Dominikanski svećenik njemačkog porijekla Olaus Wormius koji je bio pomoćnik stanoviog Tomasa de Torquemade, Velikog Inkvizitora Španjolske inkvizicije. Wormius je naravno zbog toga optužen za herezu i spaljen na lomači zajedno sa svim kopijama svoje knjige. Ipak je prije smrti stigao poslati jednu kopiju Johannu Tritheimiusu, opatu iz Spanheima. Navodno je jedna kopija dospijela u Rim i sada se nalazi u Vatikanskoj knjižnici. Skoro stotinu godina kasnije, 1586., jedan se Necronomicon pojavljuje u Pragu koji je u to doba, pod upravom Rudolfa II, bio pravi magnet za čarobnjake, alkemičare i svakakve šarlatane. Tamo ga se domogao kultni engleski "čarobnjak" John Kelly te napravio engleski prijevod. Taj je rukopis navodno dospio u kolekciju Eliasa Ashmolea koja se nalazi u Oxfordu. Necronomican je najpoznatiji po svojim nagađanjima o vremenu prije 'biblijskog potopa'. Alhazred je očigledno imao pristup mnogim, sada izgubljenim, izvorima jer su događaji koji se u Bibliji i raznim mitologijama tek spominju ovdje detaljno obrađeni. Alhazrad vjeruje da su Zemlju, osim ljudi, u prošlosti naseljavala i druga inteligentna bića te da su ljudi puno toga naučili u susretima sa rasama iz drugih "dimenzionalnih ravnina'. U svoje je doba bio jedan od rijetkih znanstvenika koji su smatrali da su zvijezde na noćnom nebu zapravo sunca koja imaju svoje za ljudsko oko nevidljive planete. Bio je uvjeren da je magijom moguće stupiti u dodir sa "Starima" kako je zvao bića iz drugih dimenzija (planeta?) i u Necronomiconu upozorava o užasnim silama koje će se vratiti i ponovno osvojiti Zemlju. Gdje se danas nalaze kopije Necromicona? Nitko to sa sigurnošću ne zna. Za to su se u ovome stoljeću pobrinule Masonske lože iz Evrope kao i vlada Adolfa Hitlera koji se prije početka rata strašno zanimao za tamne okultne i mistične stvari. U godinama od 1933 do 1938 nestale su sve poznate kopije u raznima tajanstvenim krađama i provalama (uključujući i ona iz Oxforda). Danas ne postoji niti jedan primjerak knjige u javnim knjižarama. Ipak, postoji priča o velikom nacističkom tovaru okultnih i magičnih dokumenata izgubljenog u planinskim regijama oko grada Salzburga u Austriji a na kraju krajeva uvijek ostaje stara dobra Vatikanska knjižnica. Naravno, postoje mnogi moderni falsifikati Nenronimicona koji su lako prepoznatljivi po nedostatku mašte i inteligencije što su ipak osobine kojih je Alhazred imao i previše. Kada se govori o Necromonicu, zna se reći kako sve ima svoju suprotnost, pa tako i Biblija. Na to bih osobno htio dodati da je to čista glupost. Ne podcjenjujte Bibliju, i nemojte ju spremati ni u kakve okvire, jer se u njoj krije golemo znanje i moć, ali prije svega snaga ljubavi i vjere. Sveto Pismo je bez premca, i ako želite čitati knjige tematike Necronomicona, čitajte Bibliju kao mnogo napredniju, istinitiju i nadasve sofisticiraniju knjigu, odnosno zbirku knjiga. A ako se mene pita, Biblija je jednostavno mnogo ljepša, jedinstva i naprosto očaravajuća. |
08.03.2007., četvrtak
Pjesma
|
Tu blizu sam imao prijatelja, U ovom gradu koji nema kraja, Ipak dani idu i sedmice lete, I prije nego se okreneš, godina je prošla. I nikada se ne viđamo sa starim prijateljma, Jer je život brza i strašna trka, On zna jako dobro da ga volim, Kao i u danima kad sam dolazio kod njega. I on je dolazio kod mene, ali smo tada bili mladi, A sada smo zauzeti, umorni ljudi. Umorni od igranja ove glupe igre, Umorni od pokušaja da se probijemo. "Sutra ću kažem! "nazvati Jima I pokazat ću mu da mislim na njega." Ali sutra dođe i ode, a udaljenost između nas raste i raste. Tu blizu, ipak miljama daleko, "Evo vam telegram gospodine," "Jim je danas umro." I to je ono što dobijemo i zaslužimo na kraju. Tu blizu, nestao je prijatelj. Ne zaboravi da uvijek kažeš ono što misliš. Ako nekoga voliš, reci mu. Nemoj se bojati da kažeš ono što osjećaš. Posegni i reci nekome šta ti znači. Jer kada odlučiš da je pravo vrijeme, Možda će biti suviše kasno. Iskoristi dan. Ne žali ni za čim. I što je najvažnije, ostani uz svoje prijatelje I porodicu, jer su ti oni pomogli Da postaneš ona osoba koja si danas. |
01.02.2007., četvrtak
Dragi moji
|
Obavještavam vas da me nako vrijeme, neodređeno, par tjedana ili mjeseci neće biti na blogu. Razlozi su nevažni, osobni. Do tada vas sve pozdravljam. Bog vas blagoslovio. |
28.01.2007., nedjelja
Smrt
|
Nasred sobe, Svjetlom obasjan, Zatamnjena pogleda, Klečim, plačem. Suze, kao godinama skupljana bremena, Sada odlaze, Ostavljaju me, prazne. Plač je to i očaj, Tebe više nema, I križ na zidu sada smisao ima, Čovjekom stvoren, izgubljen sam. Zar je moguće da je Bog pogriješio? Zar je Bože moguće… Nasred sobe, Svjetlom obasjan, Zatamnjena pogleda, Ječeći umirem. Zar ima više smisla? Zar da se trudim živjeti? Umirat ću svakim jutrom do buđenja, U Tebi Gospode. Svaki moj pokret, novi je korak k Tebi. I u ovoj suznoj dolini, znam, Ja ne živim u njoj, Već u Tebi. Plač se bliži kraju, Nastupa tišina, san, Glava dotiče hladno tlo, Postajemo jedno, Sestro Smrti, Oživi me! |
07.01.2007., nedjelja
SEKS
|
U Hrvatskoj se, od školske godine 2006./07., za više razrede osnovnih te za srednje škole uvodi obvezni Zdravstveni odgoj. U javnosti se, osobito u medijima, najviše govori o „spolnom odgoju“ iako predviđeni zdravstveni odgoj obuhvaća i područja kvalitete života, kulture društvene komunikacije te prevencije ovisnosti i nasilničkog ponašanja.... (...). ...je kao najkvalitetnije upravo programe udruge GROZD, za osnovnu i za srednje škole, dok je za srednje škole izdvojen još jedan program. Program udruge GROZD izradio je stručni tim od 22 autora, od sveučilišnih profesora do praktičara, profesora u školama. .. ...program su vrlo pozitivnim ocijenili te mu pružili potporu predstavnici najvećih vjerskih zajednica (Katoličke Crkve, Srpske pravoslavne Crkve, Reformirane kršćanske kalvinske Crkve i Mešihata islamske zajednice). Sve to govori da nije riječ o nekim isključivo „crkvenim“ odnosno katoličkim stavovima, već o vrijednostima dobrim za svakog čovjeka bez obzira na religijsku pripadnost ili političko uvjerenje. Gdje je nastao problem? (...)To se moglo i očekivati s obzirom da su ti isti članovi Povjerenstva ujedno suautori jednog drugog programa spolnog odgoja koji je Ministarstvo prošle godine odbilo zbog preliberalnog pristupa. U tom je programu, primjerice, uz izrazito naglašenu homoseksualnu propagandu i radikalizaciju pitanja „spola“ i „roda“ („spol“ je, prema tom programu, određen samo našim spolnim organima dok „rod“ možemo sami birati – npr. „zašto ne reći „Ja sam muškarac s vaginom“?), za jedanaestogodišnju djecu predviđena tema „normalizacije masturbacije“, a za trinaestogodišnju tema „pravo na seksualni užitak“ i vježbanje stavljanja prezervativa na mrkvu ili bananu. Prema njihovom programu brak nije ništa više do li „ograničavanje seksualnosti“. Potpisujući ovaj apel, svoju potporu mogu iskazati svi punoljetni građani Republike Hrvatske. Unaprijed svima zahvaljujemo na potpori, a ujedno molimo sve koji to žele da nam pomognu u širenju apela i skupljanju što većeg broja potpisa. Za sve druge informacije, udrugu GROZD možete kontaktirati i preko mail adrese: info@udruga-grozd.hr A dat ću vam i adresu na kojoj ćete pronaći obrazac za potpisivanje u kojem izražavate potporu programu GROZD-a, te također možete dati i svoj elektronski potpis potpore. Sve vas koji ste punoljetni pozivam na oboje, a vi koji niste punoljetni, poput mene, ispunite barem ovaj elektronski potpis potpore. http://www.udruga-grozd.hr/zdravstveni_odgoj/potpisivanje_obrasca_potpore_apelu_udruge_grozd.html Istu adresu možete pronaći i kao link na desnoj strani bloga, u box-u s linkovima. BVB P.S. Naslov je eto takav da privuče vašu pozornost na ovu problematiku, jer da sam napisao naslov tipa: 'Kršenje i tolerancija osnovih prava ljudske osobe u srednjim školama', nitko ga ne bi čitao.... |
06.01.2007., subota
Tvornica kamene vune - mračni scenarij
|
U centru jedne od najplodnijih istarskih dolina, između s jedne strane zakonski zaštićenog krajolika (570 ha), a s druge strane Parka prirode Učka, gradi se najveća tvornica kamene vune na svijetu. Pićanska općina prodala je (poklonila) 51 ha plodnog zemljišta po simboličnoj cijeni od 1.98 eura po metru kvadratnom danskom (dakle opet strano vlasništvo, prodaja hrvatske zemlje, a sada i hrvatske prirode i bogatstva) proizvođaču kamene vune tzv. Rockwool-u. Proces proizvodnje kamene vune vrlo je riskantan po okoliš i krajnje opasan po ljudsko zdravlje. Čak i iz manjkave "Studije o utjecaju na okoliš" koju je naručio Rockwool, a izveo Ekoenerg d.o.o. iz Zagreba, saznajemo niz više nego alarmantnih podataka. Iz tri dimnjaka (75m, 30m i 10m visokih) sprovoditi će se emisija znatnih količina: sumpornih oksida (godišnje najmanje 2700 tona), koncentriranih kiselina (1000 tona), ugljikovog monoksida – osobito otrovnog i bezmirisnog plina (600 tona), nepoznate količine iznimno otrovnih spojeva teških metala, dioksina, amonijaka, kancerogenih organskih spojeva poput formaldehida i fenola (plinovi neugodna mirisa), vrlo toksične prašine iz većeg dijela postrojenja ect… Tvornica bi prema Studiji trebala ispuštati 200%, 300% pa i 500% veće količine navedenih tvari i spojeva iznad dopuštenih razina prema europskim propisima, a za sumporne okside (sumporna kiselina, kisele kiše) čak i 3600% iznad dopuštenog. Za proizvodnju bi se koristilo najmanje 75000 tona koksa godišnje. Podsjećamo da u okolici već postoje: Cementara (30 km udaljena) koja koristi 40.000 tona ugljena godišnje, Vapnara (10 km) koristi 20.000 t ugljena godišnje i Elektrana (8 km) koja koristi 600.000 tona ugljena godišnje. Studijom izostavljeni visokokancerogeni ugljikovodici (PAH), zatim teški metali (ponajprije živa i kadmij) i neke bitne informacije, imale su za cilj prikriti prave razmjere onečišćenja i opasnosti po zdravlje građana. Tvornica bi radila 333 dana u godini, 24 sata na dan. Za početak bi lokalnim cestama neprekidno prometovalo 140 kamiona na dan a za par godina kada se tvornica proširi, tj. dublira, taj broj bi bio 252 kamiona dnevno. Lokacija na kojoj se tvornica upravo gradi je konkavna dolina u podnožju Učke gdje je slabo strujanje zraka, a osobito pri oblačnom vremenu. Pri proizvodnji kamene vune oslobađa se velika toplina, tolika da će dovesti do topljenja snijega na Učki. Isto tako, lokacija tvornice je iznad i pored nekih od najvećih podzemnih vodotokova tako da je realna mogućnost da će emisije iz proizvodnog procesa trajno zagaditi lokalne i cjelokupne istarske vodotoke (krš, porozno tlo) i ozbiljno ugroziti zdravlje svih stanovnika Istre pa i šire. Već sada je u Istri stopa određenih vrsta raka za 50% viša nego u ostatku RH. Zavod za javno zdravstvo Pula već sada skriva podatke analize vode (nisu dostupne ni novinarima ni građanima Istre). U radijusu od samo 10 km koji se navodi kao "impact zona" Rockwoolovih emisija nalazi se 30-tak agro-turističkih gospodarstava koji su uzeli kredite od države, a sada im se tu dovodi teška industrija (PRAVNA DRŽAVA?). Zanimljivo je i napomenuti da su uz prodaju zemljišta lokalni političari i hrvatska vlada Rockwoolu velikodušno zajamčili i niz dodatnih koncesija. Općina Pićan je oslobodila Rockwool plaćanja 5,7 miliona eura koje su oni bili dužni platiti za komunalni doprinos i druge naknade, a uz to im oprostila plaćanje poreza na dobit na 10 godina. Isto tako HEP se obavezao izdvojiti 2,75 milijuna eura iz svog džepa kako bi preuredio trafostanicu za potrebe tvornice. Dakle kada se sve zbroji, ispada da su hrvatska vlada i općina Pićan u stvari platili Rockwoolu kako bi došao u Istru. Postavljaju se pitanja: Zašto je jedna od najplodnijih lokacija u Istri prodana za tako smiješan iznos, manji čak od iznosa koji je Slovenska vlada tražila od Rockwoola za lokaciju u podnožju nuklearke Krško? Kako se ova sumnjiva investicija uklapa u viziju Istre kao turističke destinacije i "očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti" koja se spominje u nedavno završenom nacrtu "Regionalnog operativnog programa" Istarske županije? Kome je u interesu da se zbog jedne tvornice kamene vune žrtvuje zdravlje i egzistencija svih građana Istre? Mole se svi da ovo pismo proslijede dalje svojim prijateljima i poznanicima koji su ekološki malo osvješteniji, a osobito onim prijateljima koji rade u medijima i turizmu. Što više ljudi bude upoznato sa stanjem stvari - to bolje. Isto tako svi oni koji smatraju da na neki način mogu pomoći i doprinijeti zaustavljanju projekta Rockwool preko saveistria@gmail.com mogu stupiti u kontakt te isto tako potpisati i internet-peticiju. Sve ovo je jako hitno. Tvornica se već gradi i do ljeta 2007 bi trebala biti gotova. Ona je samo prva u nizu prljavih investicija koje sadašnja istarska vlast ima namjeru instalirati u Istri. Ako Rockwool počne s radom lančano za sobom povlači i gradnju Plomina III (sadašnja energija neće biti dovoljna za rad tvornice) te lako moguće terminal za ukapljeni plin koji snizuje temperaturu mora za ca 6°C, a biti će postavljen u Plominski ili u Rački zaljev ili u Omišalj na Krku. Isto tako spominje se i tvornica asfaltnih baza koja će se graditi vjerojatno u blizini Rockwoola itd. Suvišno je spominjati što će se dogoditi s turizmom ako se ovaj mračni scenarij počne odvijati. Eto, tekst je dovoljno opširan, ali i jasan i izričito ukazuje na to što trebate učiniti. Stoga svatko tko pročita ovaj tekst, a ne učini ništa nema isprike za eventualno ignoriranje apela. Svi smo dužni pomoći. http://www.saveistria.com http://www.petitiononline.com/istra/petition-sign.html? Istu ovu adresu možete pronaći kao link u box-u na desnoj strani bloga. |
03.01.2007., srijeda
Taize - obrada
|
Počelo je sve sa dočekom. Kako sam ja bio u organizacijskoj grupi, bio sam prisutan svim tim događanjima. Mi organizatori smo se okupili u 8h ujutro kako bi počeli sa izvršavanjem naših zadataka. Izvjesili smo smjerokaze u okolici, na raskrižjima, tramvajskim i autobusnim stanicama, dok se u samoj crkvi odvijalo prikupljanje kolača od obitelji domaćina za goste. Nekolicina nas je kružila oko crkve i oko ulaza u crkvu kako bi goste usmjerila na prava vrata, a kako su oni pristizali od ranog jutra, postupak je bio sljedeći. Prvo su dolazili u sobu za prijem gdje su se okrijepili kolačima i čajem. Malo su tu proboravili dok se nisu ugrijali, a zatim su odlazili u susjednu učionicu gdje su bili smještani u grupe s određenim govornim jezikom i gdje su bili upisivani animatori. Zatim su išli u župnu dvoranu gdje su bili raspoređivani u radne grupe, te odakle su se zvale obitelji da dođu po njih. Taizeovci po koje obitelji nisu mogle doći su bili slani u sljedeću učionicu odakle im je bio pokazivan put, ili su im dodjeljivani framaši koji su ih vodili do njihovih domova, ili su pak bili voženi jednom našom župljankom. Tako je to teklo cijeli dan, protočno i bez ikakvih problema. Navečer smo primili informaciju da dio gostiju neće doći jer su nam kao župi najbližoj Velesajmu, slali zadnje goste, pa onih 100-njak koji nisu uopće doći na Susret u Zagreb, neće doći upravo kod nas. Tako sam ja sebi uzeo 2 Talijana od zadnjih 7 gostiju i odveo ih doma. Jedan od njih je kako sam kasnije saznao svećenik, a drugi psiholog u vrtiću. Zajedno putuju već dugo godina, a ovo je 7 i ujedno posljednji Taize Susret za svećenika Luigia jer 09.01. ove godine(2007) odlazi na Kubu u misionarstvo. Sljedećega dana je ulijedio gotovo jednako radišan dan, a navečer sam otišao na svoju prvu molitvu na Velesajmu. I ostao sam zatečen... Bio je to sigurno jedan od najljepših događaja u mojem životu. Biti dio silnih tisuća mladih u paviljonu u kojem sam ja bio( br. 5), pjevati s njima pjesme koje sam učio proteklih mjesec dana na molitvama u župi, razmišljati u tišini, sve je to veoma obilježilo moju duhovnost. A scenografija i atmosfera su bili divni. Dio toga možete vidjeti u slici koju sam stavio kao naslovnu, a ostale slike kojih ima dosta, dobiti ćete uskoro. Slike su moje... U subotu sam bio na molitvi u 13:15 te na večernjoj u 19h, kada je bio i festival svjetla. Naime, svaki je sudionik molitve dobio svijeću koju je zapalio kasnije. Nakon same molitve, bilo je pjevanje i dodirivanje križa čelom, pri čemu se breme koje nosimo povjerilo Kristu. Ja sam za to saznao na protekloj molitvi kada je bio i kardinal Bozanić, koji je došao i u subotu. S obzirom da je bila prevelika gužva oko križa, ja sam odlučio doći sljedeći dan, to je dakle danas, 50 min ranije na moltvu da sjednem blizu križa. Poslije sam klečao oko pola sata na betonu dok sam se približavao križu i nakon doticanja križa i razgovora s Kristom, mogu reći kako mi je to najljepše iskustvo u životu. Sljedećega dana su tekle pripreme za proslavu Nove godine, a navečer je opet bila molitva, opet naravno divna. U 23 he počelo bdijenje za mir u svijetu u crkvi. Oko 450 ljudi se popunilo našu crkvu. Ljudi su sjedili i po podu oko oltara iako crkva prima oko 3 tisuće ljudi. Pjevali smo pjesme, bdjeli u tišini, molili do trenutka kada se na videozidovima pojavilo odbrojavanje. Tada smo pjevali Gloriu, i ustali smo se svi, puna crkva na nogama, višeglasje pjeva pjesmu, svi do jednog zagrljeni, sekunde otkucavaju, Nova godine je počela.... Gromoglasni pljesak, smijeh, čestitanja, sve je to i mnogo više uslijedilo nakon toga. Čestitanja su potrajala još 10-ak minuta, a onda smo se otputili u župnu kinodvoranu gdje smo imali festival naroda. Nakon toga je uslijedila glazba, zabava do 6 h ujutro...Bio je to uistinu najljepši doček Nove godine u mojem životu. A i u mnogim drugima... Sutradan smo imali misu u 10h ujutro, a nakon toga je uslijedilo i opraštanje. Mislim da nije bilo osobe kojoj nije bilo žao što je sve završilo, ali cijeli je susret ostao u znaku nade, pa smo tako i mi ostali u nadanju da ćemo se vidjeti dogodine u Ženevi u Švicarskoj, gdje će biti sljedeći susret. Na ručku u 12h, moji Talijani su nas izdarivali, i mi njih doduše ali nešto skromnije. Uistinu su nas iznenadili sa svim. Odvezli smo ih ispred crkve i oprostili se, sa zagrljajima, fotkama i poljupcima.... Divno iskustvo, uistinu, divno. Hvala ti Bože na Susretu, hvala ti na svemu. BVB P.S. Moji framaši zajedno sa mnom planiraju put u Švicarsku dogodine, idete li i vi u Ženevu na novi Susret? |
